Analiza - Čajkovski - 6. simfonija, op. 74, 1. stavak
Vremenski detalji se odnose na izvedbu Evgenija Mravinskog i Lenjingradske filharmonije.
Tok stavka:
- 0:00 - polagani, razvučeni ritam: duboki tonovi duhača, relativno tiho, ponavljanje osnovne teme
- 0:20 - isti rimam, uključuju se i gudači
- 0:40 - isto kao i na početku, sviraju oboe, uključivanje gudača je brže
- 1:00 - gudači preuzimaju, višeglasna obrada teme
- 1:45 - stanka, pa ubrzanje teme (1:55 Fedosejev)
- 2:30 - konstantno ubrzavanje ritma i pojačana dinamika
- 3:35 - vrhunac - temu sviraju i trube
- 3:55 - smirenje - laganije i tiše, duboki tonovi rogova
- 4:15 - violine počinju novu, lirsku temu, poprilično patetičnu (otuda vjerojatno i ime) (4:50 - Fedosejev)
- 5:30 - flauta i oboe izvode novu temu (6:00 - Fedosejev)
- 6:20 - temu preuzimaju gudači, zvuk postaje pun, jak
- 6:55 - stanka, pa onda opet punom snagom i patosom
- 8:10 - smirivanje, stišavanje
- 8:40 - oboa ponovno počinje temu, ali se uskoro potpuno stišava (8:15 Maazel, 9:35 Fedosejev)
- 9:25 - gudači naglo počinju temu, brzo i punom snagom - (9:05 - Maazel, 10:25 Fedosejev)
- 10:10 - izuzetno glasni pasaži, ovdje je tehnika snimanja na svojim granicama, zvuk se u snimci Mravinskog polako izobličava
- 10:25 - smirenje, nova tema, svečana (s fanfarama), koja se uskoro zagušuje
- 11:20 - gudači hvataju temu, isprva polako i tiho, kasnije sve brže i glasnije (10:55 - Maazel)
- 12:10 - na vrhuncu teme, uključuju se i trube, kod Mravinskog zvuk se lagano i izobličuje
- 12:30 - isprva spuštanje, nakon toga tempo je lakši, ali punom snagom
- 13:35 - pauza, nakon toga lirska tema, koja je već bila oko 4:15 (15:05 - Fedosejev)
- 15:30 - oboa (ili klarinet) sviraju temu gotovo solo (15:20 - Maazel)
- 16:30 - gudači pizzicato i trube daju završnu temu, ali sve ostaje poprilično tiho i polagano do kraja
Ocjene pojedinih izvedbi:
Mravinski/Lenjingradska filharmonija - kod Mravinskog orkestar zvuči sjajno, artikulirano, osjeća se potpuna kontrola nad svirkom čak i u onim izuzetno brzim dijelovima, u kojima nekoliko glasova gudača prate jedni druge. Širok je i dijapazon izražaja, dramatski u velikom dijelu, na par mjesta patetičan, što je ovdje u redu i na mjestu. Zvuk je kod najglasnijih dijelova na dva mjesta izobličen. Ocjena - 8.3.
Maazel/Wiener Philharmoniker - u odnosu na Mravinskog, zvuk je nekako mekši, a i snimka je u tihim dijelovima tiša. Kod brzih dijelova (npr. oko 2:50) nema one potpune kontrole. Taj dio je i nešto brže odsviran, možda malo prebrzo. Spuštanjem glasnoće ne dolazi do problema s dinamikom kao kod Mravinskog. Ova izvedba mi je slabija od prve, iako nema nedostatke kod snimanja kao tamo. Ocjena - 7.6.
Fedosejev/Radio-orkestar SSSR-a - ova verzija je malo otegnuta, traje dosta duže od Mravinskog i Maazela, ali je fino artikulirano. Snimka je bez tehničkih nedostataka i fino izbalansirana, kod onih najglasnijih pasaža imam osjećaj da je malo po malo stišavana da se ne uđe u zasićenje. Oni lirski (patetični) dijelovi dijelovi nemaju taj izražaj, pa ona po tom pitanju nije sasvim izbalansirana, već djeluje malo ogrubo. Ocjena - 8.0
Trajanje stavka u pojedinim izvedbama:
- 17:41 - Mravinski/Lenjingradska filharmonija
- 17:29 - Maazel/Wiener Philharmoniker
- 19:12 - Fedosejev/Radijski simfonijski orkestar SSSR-a
Nema komentara:
Objavi komentar